Opadanje kose

Kategorije: Kosa

*Update: 16.09.2019.

Nekoliko mjeseci izbivanja pripisat ću na žalost ponovo svom zdravstvenom stanju. Iako je krenulo na bolje kada sam pisala o svom problemu prvi puta, proteklih mjeseci stanje se pogoršalo i ne znam što bih rekla o napretku. Nije da me sada muči samo opadanje kose jer isplivali su i neki drugi zdravstveni problemi, ali kako je post na temu opadanja kose jedan od najčitanijih na blogu a time vidim da vam je i zanimljiv, odlučila sam se napisati kraći osvrt za protekli period.

Dakle, kosa je ponovo počela intenzivno i jednoliko opadati otprilike početkom proljeća odnosno krajem zime i ta faza još traje. Terapija s Roaccutane mi se uduplala a sve ostalo sam i dalje koristila što sam već navela u postu. Posljednja dva tjedna imam predah od svega, dakle, ne koristim ništa i takav je plan za mjesec dana, stoga ću za dva tjedna tek znati kako i što dalje pa ću nadopuniti i taj dio. Stanje s vlasištem je da se folikula dlake vidno povlači te da se kosa prorijedila u smislu da je otpalo dosta što “starih” što “novih” vlasi i to jednoliko raspoređeno. U principu, kosa nikada nije bila rjeđa, danja i suša.

Moram priznati da ja to stanje još uvijek mogu jako dobro prekriti jer ponavljam, u mom slučaju kosa opada ravnomjerno kroz čitavo vlasište, ali ne znam koliko ću još dugo to moći. Najgori su oni dani kada moram oprati kosu, dakle to je dva puta tjedno kada imam osjećaj da se cijeli dan moram pripremati da navečer operem kosu i ostanem pribrana. Problem s pranjem je taj da kako kosu šamponiram tako ona opada i zadržava se na krajevima koji se upetljaju pa to onda izgleda kao da imam izrasle dreadlockse koje treba otpetljati, a to zaista nije lako. Potrebna su mi tri šamponiranja jer prije pranja moram nanositi lokalno na vlasište Tacrolimus 0,1% u kombinaciji s Trichoil a to je jako gusta uljna mješavina koju nije tako lako isprati. Vlasi opadaju iz korijena pa kada se skupe na vrhovima nije ih lako razdvojiti a razdvajam ih prstima jer češalj bi samo iskidao sve skupa, tako da moram priznati kako mi to pranje kose stvara najveći pritisak i osjećaj nelagode jer zaista nije nimalo ugodno gledati punu kupaonicu vlastite kose.

Sve u svemu, razmišljam o šišanju na neku kraću frizuru mada iste baš i ne stoje mom obliku glave a i nemam iskustva s održavanjem tj feniranjem, a i s kraćom kosom postoji problem težeg prekrivanja opadanja, to me vodi pak na razmišljanje o perikama. U planu mi je odvažiti se i otići ih isprobati mada nikako da se odlučim na taj korak, valjda još razum i logika ne surađuju kao ni moj imunološki sustav s kosom, no vidim da je neizbježno. Ako netko ima iskustva ili preporuke zamolila bih ovim putem da mi iste pošalje ili putem maila ili ostavi u komentarima, jer bila bih vam jako zahvalna a sigurna sam da ne bi bila jedina.

Ukratko, to bi bilo to, znam da je sigurno nekoga zanimao update stanja s kosom i žao mi je da nije pozitivniji, također, morala sam nekako objasniti svoj izostanak u proteklo vrijeme ali opet ponavljam, tu su isplivali i neki drugi zdravstveni problemi i jednostavno sam se morala nositi s bolnicama, poslom i ostalim životnim obavezama tako da nije ostalo previše slobodnog vremena da bih ga dijelila s blogom, no znam da me razumijete.

Pokušavam se sada vratiti svojoj rutini, svojim planovima i hobijima, nekako kao da sam kroz sve ovo zanemarila sebe i ono što volim a to mi definitivno ne pomaže u cijeloj situaciji. Nadam se da me više ništa neće toliko pokolebati da se povučem u sebe i klonem duhom pa da zanemarim neke bitne stvari, događaje i ljude, time rečeno, obećavam da ćete u budućnosti imati razloga sve češće svraćati na moj blog čitajući nove postove.

17.02.2019.

Pišem ovaj članak jer želim prije svega objasniti svoj izostanak posljednjih mjeseci ali i zato što želim pomoći svima koji dijele sa mnom ovaj problem, ako nikako barem da znaju da nisu sami. Drastično opadanje kose je proces s kojim se nijedna osoba ne želi susresti i koje utječe na pojedinca kako fizički tako i psihički. U nastavku ovog članak osvrnula sam se na svoje iskustvo s napomenom kako sam ja još u procesu terapije i kako problem još nije dugotrajno riješen, ali, trudim se svom snagom da ga riješim. Žao mi je što je cijeli taj proces utjecao na moj izostanak s bloga ali jednostavno sam bila primorana svu svoju snagu i vrijeme usmjeriti na svoje zdravlje, nadam se da to razumijete i da mi to nećete zamjeriti.

Krajem proljeća 2018-te godine počela sam primječivati kako mi kosa intezivno opada, nekako sam to u samom početku ignorirala jer sam mislila da je to neko redovno sezonsko opadanje, za koje sam kasnije saznala da ni ne postoji te da je to samo neki mit iz naroda. Uglavnom, ljeto je počelo a moja kosa je još intenzivnije opdala, kada kažem intenzivnije mislim na činjenicu kako bi svoju kosu morala iščešljavati po nekoliko puta jer gdje god bi sjedila tako bi iza mene padale i ostajale vlasi kose. Ne znam da li je bilo mučnije proći kroz kosu prstima, počešljati ju, oprati ju ili stilizirati, zapravo sve je bilo mučno, kako meni tako i osobama oko mene vidjevši me koliko me to muči. Ljeto se privodilo kraju a ja sam napokon uhvatila vremena i krenula od doktora do doktora. Prvo sam posjetila doktoricu opće prakse koja me usmjerila ginekologu i na provjeru štitnjače, s ginekološke strane je sve bilo u redu dok je štitnjača pokazala povišeni T4 ali to nije pravilo direktan problem kosi. Sljedeći korak bio je posjet dermatologu gdje sam prošla detaljnu obradu a biopsijom vlasišta dobila sam i dijagnozu – Lichen planopilaris.

Da budem iskrena, kroz cijeli niz detaljnih pretraga iskrsnuli su i neki drugi zdravstveni problemi ali nijedan nije utjecao na činjenicu kako mi kosa drastično opada. Čekajući nalaz biopsije bila uvjerena kako će on biti u redu i kada poradim malo na zdrvstvenom stanju da će sve proći kao da se ništa nije dogodilo. Uglavnom, prevarila sam se i dobila terapiju koju sam teško prihvačala u početku a ista je nekako promjenila moje životne planove što me dodatno opteretilo.

Linchen planopilaris je dakle prva dijagnoza koju sam dobila, ne zna se uzrok pojavljivanja, da citiram “možda je do mene, možda do neke skrivene upale ali definitivno je greška u imonološkom sustavu”. Moram priznati da mi ta prva rečenica koju sam čula nije uljevala previše nade, štoviše, izazvala mi je još veću nervozu s obzirom na nedifiniranost. Ukratko, LPP je upalno stanje folikule dlake koje se najčešće manifestira na vlasištu, postoje još 3 oblika minifestiranja LPP-a ali ovaj koji imam ja ujedno je najčešći kod žena s 30+ godina. Problem je što imunološki sustav šalje informacije kako su dlake suvišne i tako dolazi do procesa opadanja koji bi u normalnoj situaciji trebao trajati tri mjeseca a kod mene traje konstantno. Još je jedan problem a taj je da nove vlasi nisu rasle, dakle moje vlasište je ušlo u fazu opdanja i to je jedini proces koji se odvijao na mom vlasištu. Moja kosa se u par mjeseci vidno prorijedila i to jednoliko, doktorica me uopzorila na mogučnost ispadanja u pramenovima no to kod mene nije bio slučaj, kod mene je ona opadala jednoliko kroz cijelo vlasište što je bilo izuzetno vidljivo na razdjeljku i području uz čelo. Kada bi prošla kroz kosu tada bi bilo još vidljivije stoga sam se ošišala na način koji mi je bio najpraktičniji, prestala sam bojati kosu i prilagodila se terapiji.

Što se terapije tiče ona se sastoji od; Roaccutane 20mg (+Lindynette 20 kontracepciju zbog Roaccutane), Zn 30mg, Bio – H – Tin 5mg, VIP Omni Biotic Stress Repair, navedenu kompletnu terapiju uzimam oralno dok Tacrolimus 0.3 primjenjujem lokalno. Terapiju je prepisala dermatologica sukadno mojoj dijagnozi i koristim ju proteklih pet mjeseci. Također, napomenula bi kako kosu najčešće perem sa Bio – H – Tin šamponom te ju dodatno njegujem sa Bio – H – Tin regeneratorom u spreju, alternativa kojom sam bila zadovoljna je Klorane linija protiv opadanja kose. Roaccutane sam jako teško prihvačala u početku stoga mi je trebalo otprilike 4-5 tjedana da se organizam privikne na njega. Moram priznati da je bilo trenutaka da sam željela i odustati ali sam bila ustrajna i organizam ga je konačno počeo prihvačati. Nikada se nisam susrela s tim lijekom i njegove nuspojave koje su još i sada prisutne su meni grozne, primjerice ja sam cijeloga svog života imala masnu kožu, korištenjem ovog lijeka ona je izuzetno jako suha i osjetljiva, zapravo, cijela koža mi je izuzetno suha zajedno sa svim sluznicama na tijelu što mi stvarno konstantno radi probleme i smeta. Druga strana lijeka je još tragičnija, naime, postoji faza “čišćenja” od istoga ukoliko se planira trudnoća, pa sam nakon konzultacije sa svojim ginekologom, koji me uvjerio da nema mjesta brizi i panici, ipak potražila i drugo stručno mišljenje u jednoj ginekološkoj poliklinici kod izuzetno cijenjenog doktora koji mi je prvo održao lekciju kako sam sa 34 godine prestara da nemam nijedno dijete i okarakterizirao me kao plitku i površnu ženu kojoj je važnija kosa od potomaka. Dakle ionako u strahu, nesigurna i tužna još sam u tom nizu dodala i depresiju zbog činjenice da mi je život opalio šamar jer sam ga očito krivo rasporedila. U međuvremenu prošla sam neke dodatne pretrage na odjelu imunologije te mi je dodana dijagnoza Alopecia (capitis) totalis a terapija ostaje ista i vodimo se prvom dijagnozom.

Nisam osoba koja je inače otvorena prema alternativnim metodama liječenja i zapravo nisam ni željela eksperimentirati niti istraživati ali ono što sam shvatila i u konačnici prihvatila jest da trebam povesti računa i malo poraditi na sebi. U početku sam slušala različite komentare kako i drugima opada kosa, kako to nije nešto bitno niti vrijedno truda, kako je to sezonski ciklus opadanja, kako moram više jesti … ljudi moji, obujam moje kose toliko se smanjio da ja kada skupim svoju kosu u kompletu shvatim da da su to doslovno nečije šiške, nijedan problem nije za ignoriranje pa tako ni opadanje kose.

U mom slučaju stanje se vidno popravilo, nova mlada kosa počela je rasti što mislim da mogu zahvaliti Zn 30mg i Bio – H – Tin 5mg a postojeća kosa je prestala opadati u smislu da sada ne opada ni ono što “treba” opasti, što mogu zahvaliti Roaccutane 20mg koji je smirio upalu. Baš sam nedavno bila i na prvoj kontroli pa mi je zapravo i potvrđeno kako je manji napredak vidljiv ali kako problem još nije riješen, stoga nastavljam sa istom terapijom.

Ujedno kada sam se već dotaknula terapije napomenuti ću kako su Bio – H – Tin 5mg i VIP Omni Biotic Stress Repair uvelike povoljniji za kupovinu u Austriji i Njemačkoj pa ako će vam isti biti potrebni čisto da to imate u vidu.

Moram priznati ma koliko to plitko zvučalo kako mi nije svejedno i cijelo vrijeme imam taj strah u glavi da li se problem riješava trajno ili privremeno. U međuvremenu radim na sebi i problemima koji su možda uzrokovali to stanje jer nekako sam sigurna da je sve bilo do mene i mog načina života. Kada čovjek krene razmišljati shvati koliko sebe stavlja u neki drugi plan, koliko se zapravo ne zna nositi sa stresom odnosno riješiti se istoga, koliko malo pridajemo pažnje sebi i koliko smo zapravo krhki. Tješim se da danas postoji toliko alternativa prirodnoj kosi da si zabranjujem brigu oko toga i mislim da pozitivan stav može samo doprinjeti što pozitivnijem riješenju.

U konačnici, kako sam to već u uvodu i navela, željela sam se osvrnuti na ovaj problem, koji je sve učestaliji kod žena, samo se nekako dovoljno ne priča o njemu a znam da je ženama koje ga prolaze teško. Nadam se da će vam moje iskustvo pomoći i ako vam treba savjet znajte da vam stojim na raspolaganju.