Na kavi sa Anaviglam #29

Dragi čitatelji,

prije svega, želim vam se svima zahvaliti što ste pratili moj blog te mi na taj način pružili potporu da nastavim sa pisanjem i u narednoj nam godini. Nadam se da ste bili zadovoljni sadržajem te ako imate nekih prijedloga za neke nove postove ili pak želje da vratim neke stare, slobodno ostavite komentar na dnu posta a ja ću uzeti u obzir vaše želje.

Tijekom 2016-te godine blog je dobio malo vizualno osvježenje koje mu je prijeko bilo potrebno, mislim da sam postepeno napravila iskorak prema lifestyle temama koje su koliko vidim i vama jako drage, ostvarila sam neke nove i zanimljive suradnje ili se pak nastavila družiti sa nekim dobrim starim brandovima kojima sam vjerna već godinama.

Također, spomenula bi i kako je upravo u prosincu ove godine moj blog navršio svoj peti rođendan i jako sam ponosna i sretna zbog toga, nadam se da sudjelujete u darivanjima ove godine povodom blogorođendana jer to je na neki način mali znak pažnje za sve vas koji me pratite.

S obzirom da se u 2016-oj dogodio nazovimo to neki “boom” u Hrvatskoj po pitanju blogova, ne mogu a da se ne zadržim malo na toj temi. Blogova je iz godine u godinu sve više, također se sve više priča na temu zarade blogera, tu onda imamo i razne influencere na društvenim mrežama, također ne smijem zaboraviti na hrvatske youtubere, zatim razno razne konferencije o blogovima i blogerskoj sceni … itd. Meni je drago da se scena u Hrvatskoj širi jer samim time je zanimljivija i ponuda te tako svatko može pronaći za sebe ono što ga zanima, ali, često mi stižu upiti, posebno u posljednje vrijeme, na temu kako postati bloger, što vam sve treba, kako ostvariti suradnje itd, kako ne bi svaki puta iznova odgovarala danas sam se odlučila osvrnuti na tu temu.

Osoba sam koja radi u stalnom radnom odnosu po 10ak sati dnevno, blog mi je poput honorarnog posla koji mi dnevno oduzima okvirno 4 sata. Vikendom sam inače slobodna od svog posla od kojega živim ali vikend je posvećen isključivo blogu, stoga nerijetko provedem jedan cijeli dan u slikanju a drugi u pisanju. Kada sam pokrenula svoj blog zaista nisam ništa znala, jedva sam se snašla sa dizajnom bloga a o ostalim pogreškama da ni ne pričam, no kroz godine sve se nekako posložilo samo od sebe. Nemojte misliti da danas znam sve o tim tehničkim sitnicama ali znam puno više no što sam tada znala, no također svakoga mjeseca naučim nešto novo jer svaka 3-4 tjedna iskrsne neki tehnički problem. Nadalje, osoba sam koja pazi na estetiku i kada sam pokrenula blog nisam bila nimalo zadovoljna fotografijama te sam u međuvremenu promijenila 3 aparata dok nisam našla onaj koji mi najviše odgovarao, no isti je tražio ozbiljnije ulaganje. Također, jedna od najvećih pogrešaka koju sam zanemarila bile su gramatičke greške na koje se nisam obazirala, dok danas pregledavam post prije objave čak nekoliko puta. Usprkos mom trudu i ulaganju nisam imala dojam da netko čita moj blog, mislim da su mi tada bili mjerilo komentari za koje sam kasnije shvatila da zaista ništa ne znače, to kasnije je bilo kada sam otkrila da postoje razni alati koji prate statistiku i koji su pokazali itekakav broj posjetitelja i mojoj sreći nije bilo kraja.

Ukoliko ste pomislili da je čitatelja bilo već puno na početku mog pisanja tu se varate, za te brojke vjerujem da nisu nimalo impresivne, no ja sam ipak pisala, svakoga tjedna na blogu je stajao novi post. Prve dvije godine nije bilo nikakvih suradnji i zapravo iako sam znala da sam samo još jedan blog u nizu i da je svejedno pisala ja ili ne, ja sam svejedno voljela sjesti i natipkati novi post najbolje što sam znala i mogla. Kako sam uživala tipkajući svoj prvi post krajem 2011-te godine jednako uživam i danas, možda danas čak i više jer ovaj blog je moj osobni projekt na koji sam ponosna i kojega volim svim svojim bićem.

Nikada nisam forsirala ni sebe ni svoj blog, nisam se nikada nikome nametala, nisam nikada povlačila nikoga za rukav i zapravo sam zadovoljna kako je nešto što je kreirano iz čiste ljubavi opstalo i kako se kraj ni ne nazire. Sretna sam što imam čitatelje poput vas koji me prate i pružaju podršku a zadovoljna sam i suradnjama te nadasve mi je drago da sam kroz blog upoznala neke krasne osobe koje smatram prijateljima i osobama od povjerenja.

Ukoliko ste i vi jedna od osoba koje je zainteresirao blog, neka društvena mreža ili pak YouTube i imate želje i volje da kreirate neki svoj sadržaj, znajte da u meni imate punu potporu ali isto tako imajte na umu da sve traži vrijeme, trud i ulaganje a sve što se forsira i odrađuje onako tek toliko da se odradi, zaista nema smisla. U početku nikome ne treba skupa oprema, ne trebate žicati besplatne proizvode i iznad svega ne trebate se pretvarati ni pisati laži i iluzije, ono što vam treba jest tema kojoj ste naklonjeni, vrijeme za pisanje i korektna kvaliteta fotografije koju danas možete dobiti i sa mobitelom samo je potrebno opet malo vremena da to bude korektna fotografija a ne prva slika koju ste onako usputno okinuli. Sigurna sam ako nešto dovoljno volite i želite da rezultati neće izostati i bilo bi mi drago da ostavite link svog bloga ispod ovog posta ukoliko se odlučite kročiti u ovu avanturu.

Ovaj post “Na kavi sa Anaviglam” imao je svojih pauza na blogu ali uvijek bi mu se vraćala iz dva razloga, prvi je činjenica da sam ja totalni ovisnik o kavi pa ovaj naslov u potpunosti ima smisla a drugi razlog je da je ovo jedan osobniji oblik posta za koji smatram da je zaista poseban doprinos blogu. Želja mi je da u 2017-oj povratim ovaj post kao mjesečnu rubriku pa se nadam da ću to i realizirati no do tada sam kao prava kavopija željela sam vama podijeliti, upravo u ovom postu, svoje favorite sa naglaskom na kavu, pomalo smiješno ali ako ste kao i ja budni po 15-16 sati dnevno tada me razumijete.

Prije svega, osvrnuti ću se na kavu koja je izostala sa fotografija a riječ je zapravo o više vrsta kava koje su dostupne u Franja dućanima. Arona kavu koristim kada pravim klasičnu dobro nam svima znanu tursku kavu a kave Cibao i Exclusive koristim kada kavu pripremam u kafeteriji, gdje bi također skrenula pažnju na kafeteriju Bialetti iz linije Dama. Već godinama kupujem navedene kave i jako sam zadovoljna. Ove kave su mi neophodne za početak dana jer bude sva osjetila.

Nadalje, kave koje također volim konzumirati ali više tijekom dana su Dolce Gusto kave sa kojima sam također jako zadovoljna. Pijem ih prema raspoloženju, nekada bi jaču a nekada slabiju dok bi nekada samo topli i ukusni napitak. Moram priznati da sam jako zadovoljna i Dolce Gusto aparatom sa kojim uz redovno čišćenje nemam nikakvih problema a kava je jednako ukusna kao i prvog dana.

Slastice sa okusom kave su moje omiljene slastice, jednostavno volim taj puni okus i teško mu mogu odoljeti. Iako općenito nisam izbirljiva po pitanju slastica ipak sam izdvojila one koje zaista najviše volim a to su redom; Ferrero Pocket Coffee (koji se idelano slaže uz espresso), Strock Merci Coffee&Cream, Ritter Sport Espresso i Lindt Hello My Name Is Coffee Blast. Sve navedene slastice dostupne su u Mulleru, stoga ako ste ljubitelj okusa kave kao i ja imate moje preporuke.

Za kraj sam ostavila majicu “First I Need Coffee” koju sam naručila sa web shopa Zaful. Obožavam ovu majicu, kao prvo iz očitog razloga jer volim kavu i ona je ono prvo što mi treba kada se probudim ali osim fantastičnog printa, sama majica kao majica je jako kvalitetna i udobna za nošenje, svakako preporučam, klik na ovaj link za više detalja.

Ovo je bila jedna kratka a ujedno i zadnja kavica u ovoj godini, u 2017-oj želim da se naše druženje nastavi jer i vi ste zaslužni dragi moji čitatelji za opstanak ovog bloga i zato vam jedno veliko hvala od srca.

Svako dobro vama i vašim bližnjima u 2017-oj godini!